BEOGRAD – Bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije pre 27 godina nije bilo samo izolovani ratni sukob, već tektonski poremećaj koji je trajno suspendovao međunarodni pravni poredak i otvorio vrata eri nekontrolisanog globalnog intervencionizma. Ovo je centralna poruka konferencije „Agresija NATO 1999. i globalne promene“, održane u Domu Vojske Srbije, gde su nekadašnji visoki zvaničnici i vojni eksperti analizirali dalekosežne posledice proleća 1999. godine na današnju bezbednosnu sliku sveta.
Nekadašnji ministar spoljnih poslova SRJ Živadin Jovanović ocenio je da je agresija bila pažljivo projektovana operacija, a ne ishitrena humanitarna reakcija. Prema njegovim rečima, ključni motivi Alijanse bili su opstanak i redefinisanje sopstvenog kredibiliteta nakon hladnoratovskog perioda. Balkan je, kako ističe Jovanović, bio samo polazna etapa šire strategije prodora ka istoku – Kavkazu, Kaspijskom regionu i Rusiji – u trenutku kada na globalnoj sceni nije postojala sila sposobna da obuzda takve namere.
Jovanović je posebno naglasio da je demonstracija moći nad Beogradom imala za cilj „disciplinovanje“ saveznika i slanje nedvosmislene poruke svima koji vode nezavisnu politiku. Razbijanje tadašnje SRJ i kasniji projekat stvaranja „takozvane države Kosovo“ on vidi kao svesno prekrajanje granica i slabljenje Srbije kao faktora koji se nije uklapao u tadašnji unipolarne međunarodni model.
Osvrćući se na diplomatsku pozadinu rata, nekadašnji šef diplomatije tvrdi da su pregovori u Rambujeu bili obična simulacija. Od SRJ su traženi uslovi koji bi za svaku suverenu državu značili dobrovoljnu okupaciju i kapitulaciju. Slučaj Račak, prema njegovim rečima, poslužio je kao perfektno izrežiran povod za oblikovanje svetske javnosti i opravdanje vojne akcije koja je već bila isplanirana.
Posledice ove intervencije Jovanović vidi kao hronične i destabilizujuće po ceo region. On smatra da je Kosovo i Metohija, uprkos formalnom mandatu UN, postalo protektorat pod direktnom upravom NATO i EU. Takođe je izneo oštru tvrdnju da promena vlasti 2000. godine nije bila samo unutrašnji proces, već rezultat obaveštajnih operacija kojima je postignuto ono što bombe nisu uspele – potpuna politička pacifikacija zemlje.
Podršku ovim stavovima pružio je i ruski general Leonid Ivašov, koji se prisutnima obratio putem video-linka. Ivašov je agresiju nazvao „globalnim zločinom“ i „NATO fašizmom“, ističući da je srpska teritorija poslužila kao poligon za razvijanje tehnika uništenja koje su kasnije primenjene u Iraku, Libiji i Siriji. On je upozorio da se danas sličan scenario sistematskog uništavanja sprovodi i nad drevnom persijskom civilizacijom u Iranu.
Zajednički zaključak skupa, u organizaciji Beogradskog foruma za svet ravnopravnih i Kluba generala i admirala Srbije, jeste da se „agresija nastavlja drugim sredstvima“. Politički pritisci, diplomatske inicijative i stalni pokušaji revizije istorije samo su savremeni oblici rata koji je započeo pre skoro tri decenije, ostavljajući Balkan u stanju trajne neizvesnosti.
M. D.