FUDBALSKI PARADOKS BEZ RACIONALNOG OBJAŠNJENJA: Zašto nas nema na mapi sveta dok drugi regionalni timovi nižu učešća?

Dok se u komšiluku slavi istorijski uspeh Crne Gore, srpska fudbalska javnost okreće se Pančevu, gde će omladinska selekcija u utorak od 16 časova pokušati da pobedi Švajcarsku, ali i nadrealnu statistiku koja nas decenijama drži u izolaciji.

Brojke su, malo je reći, poražavajuće. Od 1985. godine do danas odigrano je 20 Svetskih prvenstava za igrače do 17 godina, a Srbija (uključujući sve prethodne državne forme) ima nula učešća. Ako proširimo sliku na uzrast do 20 godina, podaci su tek za nijansu bolji – od 24 turnira, pojavili smo se tri puta. Ukupno gledano, od 48 planetarnih smotri u mlađim kategorijama, učestvovali smo na samo tri, što je mizernih 6,25%. Teza o „tesnom evropskom situ“ više ne pije vodu; prohodnost je često bila veća nego u seniorskoj konkurenciji, a spisak nacija poput Finske, Kazahstana ili Austrije koje su bile češći gosti Mundijalita, surovo demantuje svaku opravdanje.

Srbija je postala zemlja ekstrema: ili smo prvaci sveta (1987. i 2015.), ili nas na mapi uopšte nema. Paradoks je u tome što talenat nikada nije bio sporan. Svaka generacija izbacila je bar dva imena za Ligu šampiona, ali sistem kontunuiteta očigledno zakazuje baš u onim godinama koje su kvalifikacione za svetsku scenu. Utakmica u Pančevu protiv Švajcarske nije samo borba za bodove, već borba protiv bizarnosti koja nas prati kao senka. Nova era, u kojoj će se kadetski Mundijal igrati svake godine uz proširen broj učesnika, širom otvara vrata. Ukoliko ni sada ne prođemo, pitanje više neće biti sportska sreća, već sistemska dijagnoza.

M.M.

Total
0
Shares
Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Related Posts
Ovaj sajt koristi kolačiće radi pravilnog funkcionisanja, analize posete i unapređenja korisničkog iskustva. Klikom na „Prihvatam“ saglasni ste sa korišćenjem svih kolačića.