Kada kažemo da je neka životinja „pametna“, često zapravo mislimo da ume da reši problem, da koristi alatku ili da nas imitira na iznenađujući način. Brojanje deluje kao viši nivo, nešto mnogo bliže simboličkom svetu čoveka. Zato je veliko odjeknula studija o vranama koje mogu da proizvedu tačan broj glasova u skladu sa zadatim signalom. Scientific American je to sažeo efektnim poređenjem sa malom decom koja još nisu ovladala punom simboličkom matematikom, ali već umeju da precizno spoje količinu i radnju. Vrane, dakle, nisu samo „glasale više puta“, već su pokazale kontrolu nad brojem vokalizacija na način koji liči na rudimentarnu numeričku nameru.
Ono što ovu studiju čini važnom jeste to što odvaja puko reagovanje od planiranja. Ako životinja može da čuje ili vidi signal za „četiri“ i zatim organizuje svoja četiri odvojena ciktaja, to znači da broj nije samo trag koji čovek naknadno učitava u ponašanje. On postaje deo unutrašnje kontrole akcije. To je daleko zanimljivije od prostog prepoznavanja veće ili manje količine. U pitanju je sposobnost da se broj pretvori u namerno proizveden obrazac. Takav korak otvara veliko pitanje o tome koliko su se elementi računanja razvijali nezavisno kod različitih životinjskih grana. Vrane ovde ne postaju male matematičarke, ali postaju dokaz da brojnost može biti dublje ugrađena u ponašanje nego što smo spremni da priznamo ne-ljudskim umovima.
Možda je baš zato ova priča toliko lepa. Ona nam ne nudi karikaturu „ptica koje računaju kao ljudi“, nego mnogo zanimljiviju sliku: inteligenciju koja je do broja stigla svojim putem, drugačijim mozgom i drugim telom. U tome je i šira lekcija savremene kognitivne nauke. Ne treba više pitati samo šta je ljudsko, a šta nije. Treba pitati na koliko različitih načina svet može da stigne do nečeg što liči na misao o broju. A kada ta misao izađe iz kljuna u pravilnom ritmu, postane teško tvrditi da je matematika makar u svojim najranijim koracima samo naša priča.
S.B.